Čedomir Antić: Infelicis Ucraina (Nesrećna Ukrajino)
понедељак, 28 фебруара, 2022 у 8:16AM
Dva najveća slovenska naroda su već četiri dana u ratu. Za nas Južne Slovene ovo bi trebalo da bude strašna vest i tužan dan. Ne bi trebalo da zauzimamo strane u tom ratu, već da nastojimo da što pre dođe do pravednog mira.
Tek što je rat počeo, postali smo svedoci delovanja NATO agentura u našim zemljama. Oni imaju svoju stranu. Pozivaju nas da osudimo Rusku Federaciju i podržimo ukrajinsku vladu, za koju tvrde da je legitimna i demokratska. Čak i kada to učinimo, ostaje činjenica da nam je dan posle početka otvorenog rata, sa najvišeg mesta u NATO-u i EU poručeno da će ovu krizu iskoristiti da se obračunaju sa „ruskim uticajem“, a da će na Balkanu nastojati da „sprovedu demokratiju“ u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, na Kosovu i u Severnoj Makedoniji. Dakle, tako to izgleda? Oni će da prime neke naše kriminalce u svoje ustanove, nekima će omogućiti da pokradu građane, drugima da učestvuju u kontrolisanoj trgovini drugom, nesposlušne političare će uhapsiti zbog korupcije, a zauzvrat će pomoći da ovde, pod maskom borbe za nekave lažno i licemerno predstavljene vrednosti, budu srušena prava srpskog naroda.
Hajde da prestanemo da plaćenim LAŽOVČINAMA dajemo kredibilitet. Ustav Crne Gore iz 2007. nije pisao Putin, nego crnogorski fašista i narko diler Milo Đukanović. Prema tom ustavu zaštićeni su srpski jezik, ćirilićno pismo, obezbeđena ravnopravnost građana i naroda. Gde je to ustavno dostignuće u Crnoj Gori? Pa u Podgorici ima više natpisa na kineskom, nego na ćirilici. Zašto je Crna Gora ušla u NATO bez referenduma, kada je protiv ulaska u ovu zavojevačku organizaciju bilo bar 75% građana? Šta da kažemo kada kriminalna organizacija DPS nije smela ni da pokuša falsifikovanje referenduma, sve uz najmanje 60.000 nepostojećih građana na biračkim spiskovima? Dejtonski ustav donesen je uz međunarodne garancije. Srbima je ova gorka čaša nametnuta tako što su bombardovani od strane NATO-a. Bombardovali su ih osporavajući im ona prava, za koja su u slučaju Albanaca, Bošnjaka i Hrvata bili spremni da ratuju! Danas zapadnjački kriminalci tvrde da je taj ustav bio samo varalica, šećer koji je trebao da primiri Srbe, da ih razoruža a onda im kao „demokratsku“ i „građansku“ nametne velikobošnjačku državu. A u Jugoslaviji im je, bez obzira na njihove nacionalne republike, smetala „srpska prevlast“. Srpska hegemonija sa Hrvatima na ključnim mestima: Mesićem kao predsednikom, Antom Markovićem kao premijerom, Budom Lončarem kao ministrom spoljnih poslova i Veljkom Kadijevićem kao ministrom odbrane.
Za razliku od ukrajinske vlade, koja je Ruse u Ukrajini potpuno obespravila, mi Albancima na Kosovu nikada nismo zabranili jezik i pismo. I pod Miloševićem imali su prava koja nije uživala niti jedna manjina u Evropi. Srbi u Crnoj Gori, kao narod čijim jezikom govori apsolutna većina građana, ne uživaju ona prava koja su Albanci u Srbiji imali davne i ozloglašene 1990. godine. Albanci tada većinom nisu želeli da budu deo bilo kakve srpske države i za to su bili spremni da plate i najvišu cenu. Ja sam bio vojnik na Kosovu i Metohiji (1993/1994) i dobro se sećam koliko smo se držali zakona i kakvi su tada bili odnosi u gradiću Gnjilanu. Bio sam zadužen da vodim druge vojnike u lokalnu bolnicu i svedok sam da je većina lekara tamo pripadala nesrpskim nacionalnostima, iako je u to vreme ona ista albanska organizacija, kriva za smrt najmanje 300 Albanaca, proglasila bojkot državnih ustanova Republike Srbije. Ali, kome mi to govorimo? Onima koji su do pre 40 godina giljotinirali ljude, koji su Jevrejski narod rehabilitovali pre dvadesetak godina i kojima malene kosti ispod aktivnih dečijih domova iskopavaju forenzičari? Istim onim političarima iz država Kvinte – par dekadentnih zemalja Zapada – koji su sasvim ozbiljno verovali da su srpske vlasti otrovale desetine hiljada albanske dece, dok su srpsku decu bojni otrovi poštedeli.
Ukrajina se mnogo razlikuje od Srbije. Nisu se Rusi pobunili protiv Ukrajine, kao što je to slučaj sa Albancima sa Kosova kojima niti jedna autonomija nije bila dovoljna i čija politika tzv. „ličenja“ za cilj ima da progna sve druge narode sa zemlje koju vide kao svoju. Naprotiv, ruska i svojetska država su istorijski Ukrajini dali i sadašnji status i nacionalnu kulturu i granice. Da li je bilo zločina nad Ukrajincima i nepoštene politike – naravno da je bilo – ali ko normalan može da Staljinova ili carska nedela pripiše današnjoj Rusiji (šta i ja govorim, pa mnoga Brozova nedela njegova politička deca pripisuju Srbima). Ruska Federacija je od 1991. na svaki način podržavala Ukrajinu, a u Ukrajini su 2004. i 2014. instalirane vlade koje su osporavale međunarodne ugovore i prava većine svojih građana (onih koji govore ruski jezik). Na Kosovu su srpske vlasti skrivile manje smrti i nasilja nego Ukrajinske poslednjih godina nad ruskim narodom u ovoj državi. Zašto je onda od UN neodobreni „Milosrdni anđeo“ nekakav ideal, a borba Rusije za međunarodne sporazume agresija koju treba kazniti? Slušam Tonina Piculu. Za njega je sama misao kako je propast SSSR-a „tragedija“ najava ruske agresije. A šta je onda tvrdnja Zbignjeva Bžežinskog prema kojoj je mera Rusije njeno svođenje na granice iz vremena pre Petra Velikog? Kako da objasnimo misao Medlin Olbrajt da je Rusija prevelika za njeno stanovništvo? Kako razni Šutanovci, Janjići, Trifunovići, Pizdule i Kretene tumače egzalitirani usklik Džona Mekejna, u ratom razorenoj Libiji 2011. prema kome su sledeći Teheran, pa Moskva i konačno Peking ?! Konačno, da li ti divni ljudi posebno poslednja dvojica nabrojanih atlantista, mogu da grde brutalnog Putina, a ne sećaju se divlje Viktorije Nuland, čiji je razgovor 2014. snimljen. Njena strašna poruka glasila je: „Jebi Evropsku uniju !“. Ova mudrost izrečena je u delu razgovora u kome je postalo jasno da na Majdanu nisu pucale ubice nacionalnosti koja je posle za ubistva optužena i kažnjena.
Ne opravdavam rat. Drago mi je što mi Srbi nismo veliki i imperijalni narod – ne mogu ni da zamislim stravu koju bih osećao kada bih morao da odlučim da idem u rat da mi na 400 km od glavnog grada ne instaliraju nuklearno oružje, a naciju stamenosti i demokratičnosti ravnoj kompatriotama Mila Đukanovića i Zdravka Krivokapića prime u NATO samo kako bi nas „kontrolisala“.
Ono što mogu da poručim Profesoru Buri i Dr Kreteni – a sa njima i svim ostalim manijacima koji ovo vide kao priliku da pomognu ukidanju prava i proterivanju Srba – glasi: „Izrodi! Ako dirnete naš narod, videćete koliko mi imamo Viktorija Nuland i šta će da vam -za razliku od te prostakuše, sa punim pravom – urade.“
Posted by Чедомир Антић
Categories: Ставови