Čedomir Antić: Srpska Narodna skupština
понедељак, 7 фебруара, 2022 у 6:03PM
Zbunjeni ste? Ne treba da budete. Vi niste pogrešili.
Greška je počinjena od strane onih koji su zaspali 20. maja 2006. rano uveče, uvereni u Đilasovu i Brozovu laž o narodu sa dva imena, ubeđeni da je komunizam stariji od nacije, spremni da učine sve da bi očuvali većinu naroda u jedinoj i kanonskoj SPC tvrdeći (poput Željka Raznatovića), da nam je „brat“ i onaj koji je odavno otišao u ustaše. Jedinstvo Svete Srpske pravoslavne crkve jeste važno, ali o njemu se ne odlučuje na parlamentarnim ni na predsedničkim izborima. Ono je održano naprotiv Hitleru, Musoliniju, Staljnu, Brozu i Klintonu, ono se ne može izgubiti na izborima. O njemu odlučuje Svevišnji. Pogrešio je i onaj ko je u Crnoj Gori želeo samo demokratiju. Demokratija zahteva društvo dovoljno integrisano da bi moglo prihvatiti demokratske vrednosti, načela i procedure. Ipak, ta je greška bila neminivna – srpski narod je kuvan u fašističko-komunističko-globalističkom loncu na tihoj vatri. Nismo znali ono što je našoj braći u zapadnim srpskim zemljama davne 1941. objasnio dr Ante Pavelić Mlađi. Zato 1991. nismo uradili ono što je bilo neophodno – zaštitili svoje. Niko od nas do 1999. nije razumeo šta je u Crnoj Gori u toku. Nametnut vam je, posle svega, izbor: ili bilo kakva zajednica sa Srbijom ili „Đukanovićev fašistički Diznilend“. Kada je „bilo kakvo“ dovelo do trijumfa zla, bilo je sasvim logično da se svi zajedno borimo za demokratiju. Dobili smo zaleđeno društvo u kome Srba istina ima najviše, ali kada crnogorske ustaše, objedine nacionalne Crnogorce, Bošnjake, Muslimane, Albance i Gorosrpce, one steknu većinu dovoljnu da menjaju ustav i obesprave nas.
Sve razumem – od naivnih grešaka do uzvišenih i samouništiteljskih ponuda pomirenja u borbi za demokratske vrednosti. Nikada, ipak, neću oprostiti zloču Zdravku Krivokapiću i Gojku Peroviću. Želim im da imaju brojan, zdrav i srećan porod do kraja Sveta i da ih svi ti njihovi potomci pamte po sramoti koju su tokom protekle godine sebi dozvolili. Da ih se sećaju i stide ih se dok im je kolena, odnosno dok bude čoveka na ovoj našoj planeti Zemlji. Jer, nisu oni bili naivni, već su u svojim podlim planovima računali na našu našu dobrodušnost i glupost. Ogavni moralni gubavci.
U Beogradu je bilo dobronamernika, poput našeg najvećeg pesnika akademika Matije Bećkovića i poznatog pisca Muharema Bazdulja, koji su se ponadali da je u Crnoj Gori u pitanju samo borba za demokratiju i da su pripadnici srpskog naroda prihvaćeni za ravnopravne građane ove države. Radovali su se zbog navodnog rađanja demokratske Crne Gore. Prvi je govorio da bi beogradska omladina trebalo da na rukama nosi Dritana Abazovića. Drugi je u kuknjavi Đukanovićevih plaćenika u Srbiji i BiH prepoznao krah autoritarne duboke države i nadao se da će u pomirenju prevladati neki, neutralni i kompromisni zajednički identitet Srba, Crnogoraca, Bošnjaka i Muslimana. Postoji u ovom galimatijasu ipak jedan kontinuitet. SAD i saveznici su hteli da smene Đukanovića a da ne promene režim. Iako smo bili spremni da tolerišemo NATO, priznanje lažne države „Kosovo“ i nametnutu spoljnu politiku, oni su sprečavali učešće u vlasti legitimnim srpskim predstavnicima. Pustili su srbogorskog „Sejdu Bajramovića“ da se glupira i mangupira na mestu premijera, a smenili su ga kada je sa podrškom svega nekoliko poslanika pokušao da lažima i zaduživanjem uspostavi populistički režim po uzoru na one u BiH, Albaniji, Srbiji i Mađarskoj.
Posle odluke o smeni vlade i mogućem povratku na vlast jednog režima koji je u Crnoj Gori uspostavljen, pre bezmalo osamdeset godina, na negaciji svih prava srpskog naroda, na nama je da odlučimo šta da radimo.
Režim je neprijatelj svih poštenih građana, ali zapadne sile i tiha većina ga prihvataju i podržavaju kada pokaže da je srbožderski. Zato je poslednji čas da pođemo putem kojim su pre nas pošla naša braća a sa njima i Hrvati u Bosni i Hercegovini, te Albanci u Srbiji i Severnoj Makedoniji. Vreme je da njime krenu i Albanci, Muslimani i Bošnjaci Crne Gore. Naravno, ako žele. Treba da srpstvo stavimo ispred svega. Mirnim putem i uz pomoć Srbije i prijateljskih velikih sila treba polako da nastupimo kao jedinstvena i demokratska nacija. Do smene režima i stvaranja demokratske, savezne Crne Gore, naš put vodi preko stvaranja Narodne skupštine Srba Crne Gore. Baš kao i hrvatski narod u Federaciji BiH. Prava naše nacije biće nam iznad svega. Osvojićemo vlast u srpskim i prosrpskim opštinama. Politički ćemo objediniti sve naše poslanike i odbornike. Koliko nam budu uskraćivali naša prava, toliko ćemo mi ograničavati ovu i ovakvu – neustavnu i nedemokratsku državu.
Pozdravljam vas izbornim sloganom srpskog naroda u Republici Srpskoj iz 1996. godine: „Pobedili smo, nastavljamo.“
Posted by Чедомир Антић
Categories: Актуелно