Dan prosvete
Pre nepunih deset godina poslanici Narodne skupštine su gotovo jednoglasno doneli Zakon o praznicima. Podrška je došla i od predstavnika drugih naroda, verovatno u iščekivanju da regulisanjem statusa nacionalnih manjina dobiju što više prava i sredstava. Sada je izgleda na redu pravo većine građana Srbije. Pre nepunih deset godina poslanici Narodne skupštine su gotovo jednoglasno doneli Zakon o praznicima. Podrška je došla i od predstavnika drugih naroda, verovatno u iščekivanju da regulisanjem statusa nacionalnih manjina dobiju što više prava i sredstava. Sada je izgleda na redu pravo većine građana Srbije. Pojedini političari iz Novog Pazara tvrde da Srbija pokušava asimiluje naše Bošnjake i Muslimane. Nisu primetne reakcije zvanične Srbije. Izjave o pokušajima demokratskih vlasti da asimiluju pripadnike nacionalnih manjina ne odgovaraju istini. Treba naglasiti da se Sveti Sava od strane države ne obeležava kao slava. Sveti Sava je od 2001. godine državni praznik Republike Srbije. Reč je o Danu duhovnosti, danu prosvete. Značaj Svetog Save prevazilazi okvire srpskog naroda. Upravo na prostoru Raške oblasti vekovima se nalazio grob ovog velikog srednjovekovnog prosvetitelja. Bosanski Kralj Tvrtko I, danas jedna od temeljnih ličnosti bošnjačkog nacionalnog identieta, krunisao se krunom Nemanjića 1377. godine, došavši u „srpsku zemlju“. Mnogi veruju da se ovaj čin dogodio upravo u Mileševi (u blizini Prijepolja), gde je bio sahranjen Sveti Sava. Kult Svetog Save i danas je raširen u Bugarskoj – stanovništvo Trnova dugo nije dozvoljavalo prenos njegovog tela u Mileševu. Katolički fratar i pesnik iz okoline današnje Makarske, Andrija Kačić-Miošić, pevao je u XVIII veku o Svetom Savi kao o „svih slovinskih naroda slavi“. Pre nepunih deset godina poslanici Narodne skupštine su gotovo jednoglasno doneli Zakon o praznicima. Podrška je došla i od predstavnika drugih naroda, verovatno u iščekivanju da regulisanjem statusa nacionalnih manjina dobiju što više prava i sredstava. Sada je izgleda na redu pravo većine građana Srbije. Mislim da je kritika državnog praznika u stvari pokušaj oživljavanja stare podele u našem društvu. U Srbiji i danas ima činovnika (pripadnika najbrojnijeg naroda) koji isteruju episkope iz crkava kada u njima vence polaže visoki državni velikodostojnik. Ima i profesora univerziteta kojima smetaju Sveti Sava i knez Lazar, ali bi pozdravili ukoliko bi ulica Kralja Milana ponela ime Sulejmana II Veličanstvenog (osvajača grada i porobitelja njegovog stanovništva). Nepravda manje boli od neistine, a neistina je manje smešna od naivnosti.
Posted by Чедомир Антић
Categories: Текстови и анализе
Поштовани ф. Антићу, намера да се Св. Сава "обележава" као про-светитељ, а дан Св.Саве као дан просвете, (муцајући би на рециталима уденули да је Сава. ето, био и "државотворан") била је довољно дуго уточиште титокомуниста српског порекла, дакле део тзв.спиновања, односно контроле значења. Али про-светитељ не иде без светитеља. Међутим, један други дискурзивни проблем је овде још укорењенији, а очитава се и у вашем тексту, и извевши га до краја, Зукорлић и њему слични, сигурно надјачавају. То је дискурс који неупитно усваја термине Бошњак, Муслиман, национална мањина. Нико не може да "асимилује" "националне мањине", оне су и заметнуте и усађене у титокомунизму да би стално била на сцени измишљена прича о претњи, опасности асимилације (а јасно је, до прећутности доведено, ко је дежурни "асимилатор" у југославизму, а затим титокомунизму) да се не би, нпр. у случају тзв. Бошњака или Муслимана (и једно и друго су пројектовани и уметнути појмови и то врло скорашег порекла) дошло до утемељеног разговора о Србима муслиманске вере (или Хрватима или Бугарима итд.).
Poštovani g. Antiću, S obzirom da mi se jako dopada poklič vašeg kluba „Za prosvećenost i slobodu“, podstaknuta sam da prokomentarišem vaš tekst "Dan prosvete" jer o celoj stvari imam sasvim drugačije mišljenje (formirano iskustvom sa terena). U teoriji ste vi sve sasvim ispravno i zaključili i napisali, ali u praksi proslava „Dana prosvete“ upravo jeste proslava školske slave. Kao roditelj čije dete svake godine u tome učestvuje (radi se o novobeogradskoj školi) mogu da vas obavestim kako to izgleda: u školi se obavlja kompletan crkveni obred, na sred srede stoji ansambl sa žitom i ikonom, pop kadi publiku, deca ljube kolač redom, potom ga grupno okreću, kasnije i jedu itd. Onda svi stojimo slušajući himnu koja traje i traje. Same priredbe su skup pesama, igrokaza i odabranih misli Vladike Nikolaja (ovo spada u obavezan program). Jedan mali primer: u igrokazu jedno dete pita drugo dete, Svetog Savu, zašto Srbi psuju. Onda ovo dete, Sveti Sava, objašnjava kako su Srbe mnogi tuđini porobljavali i doneli svoje loše navike… Verujte, sve vrvi od ovakvih programskih zahvata gde se Srbi nameću kao bolji od ostalih. Srdačan pozdrav, Jelena Obradović